Covjek Je Prirodno I/ili Drustveno Bice

ČOVJEK JE PRIRODNO I/ILI DRUŠTVENO BIĆE

Čovjek se rađa, hrani, raste i umire. Navedene funkcije čini ga prirodnim bićem, ali ga ni po čemu ne razlikuje od životinje. Čovjek kao prirodno biće ujedno je i asocijalno biće, on nije prikladan za društvo i zajednicu, jer u prirodnom stanju postoji samo borba za opstanak. Čovjek kao prirodno biće može biti prijatelj samo sebi, a svakom drugom neprijatelj (borba za ostanak!). Čovjek kao prirodno biće ima pravo na sve i tim se pravom služi ne birajući sredstva i nastojeći na bilo koji način postići ono što za sebe smatra korisnim.

Međutim, čovjek ne postoji samostalno, nego uvijek s drugim ljudima. Ovo opisuje čovjeka kao društveno biće. Čovjek mora naučiti kako egzistirati s drugima. Čovjeku je urođeno postojanje kao društvenog bića.

Čovjek nikada ne može funcionirati u izolaciji već uvijek u zajedništvu s drugim ljudima. Otkivanje ljudskog karaktera uvijek se događa u interakciji s drugim ljudima. Možemo reći da je i rođenje čovjeka posljedica postojanja određenog društvenog odnosa među ljudima.

Čovjek nikada nije sam u svom postojanju, čovjekovo postojanje je uvijek "postojanje s nekim".

Grčki filozof Aristotel je zapisao da je čovjek društvena životinja, te da je onaj tko živi bez društva ili zvijer ili Bog.

Zato je čovjek po svojoj prirodi društveno biće. On se rađa u društvu, živi u društvu i umire u društvu. Društvo je neophodno za čovjeka. Čovjek ne može živjeti kao čovjek bez društva. Čovjek izolaciju iz društva doživljava kao kaznu. Osamljen život je za čovjeka neizdrživ, a društveni život je za čovjkea neophodan. Instink za neki oblik društvenog života je čovjeku urođen.